LOGO

Upitna zakonitost bankovnih opomena

Zakonom o obveznim odnosima regulirano je da pravne osobe nisu dužne dodatno opominjati dužnika nakon ispostave računa

Osječka Udruga za zaštitu i promicanje potrošačkih prava “Potrošački forum” u prosincu je pokrenula akciju kojom nastoji doznati zakonsku utemeljenost naplate troška i visine troškova opomena koje šalju financijske institucije. Razlog je u sve većem broju žalbi građana koji smatraju da uza zatezne kamate neopravdano moraju plaćati i troškove opomene za neplaćene rate kredita. Nakon što im je Ministarstvo gospodarstva odbilo financiranje kampanje pod nazivom “Krediti – potrošači u raljama banaka”, Udruga nije odustala, nego se odlučila za samostalno financiranje. S kampanjom su upoznati i u Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) i Hrvatskoj narodnoj banci (HNB). U HUB-u ne vide ništa sporno u naplaćivanju opomena i kažu da klijent svojim potpisom ugovora o kreditu prihvaća platiti sve naknade i troškove u skladu s odlukama o visini naknada za usluge. U središnjoj banci pak smatraju da to pitanje nije u njihovoj nadležnosti.

Najviše pritužbi na banke
U Potrošačkom forumu kažu da su odlučili staviti banke u naziv kampanje jer najviše pritužbi dolazi upravo na opomene koje šalju banke iako se kampanja odnosi i na kuće za leasing, osiguravajuća društva, pa čak i neke odvjetničke urede. Objašnjavaju da banke u općim uvjetima poslovanja vjerojatno imaju definirano pravilo da se u slučaju zakašnjeloga plaćanja duga treba platiti i trošak opomene. “Nažalost, građani pri pregovaranju prilikom odobravanja kredita i sličnih drugih usluga o stavkama vezanim za naknade ne mogu pregovarati. Mogu samo otići u drugu banku gdje će uglavnom dobiti isti odgovor”, kaže predsjednica Potrošačkog foruma Mira Brumerček-Lukačević. U dopisu koji su uputili na adrese 32 banke Udruga upozorava da navedena klauzula nije u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima. Tim je zakonom regulirano da banke, odnosno drugi pravni subjekti nisu dužni dodatno opominjati dužnika nakon što su mu dostavili račun s točno naznačenim dospijećem. “Ako dužnik ne plati dug u naznačenom roku, počinju mu teći kamate. Dakle, sve dodatne opomene koje se naplaćuju nisu propisane Zakonom o obveznim odnosima. Slijedom toga događa se da, iako je dužnik opomenut dostavom računa u kojem piše rok za plaćanje, ipak mora uz dug platiti i kamatu uz naknadu za opomenu”, stoji u dopisu bankama koji je poslan na uvid HNB-u i HUB-u. S njima se slaže i samostalna sudska vještakinja za bankarstvo Marija Duljković koja osporava i visoke troškove tih opomena. “Ako je dužnik zbog neplaćanja već ‘kažnjen’ zateznom kamatom, onda ne bi trebao biti dodatno kažnjavan slanjem opomena prema proizvoljnoj ocjeni vjerovnika već prema stvarnim troškovima koje su imali kod opominjanja dužnika”, objašnjava Duljković. Kaže da se neopravdanost visine troškova slanja opomene koja u nekim slučajevima doseže i 200 kuna može vidjeti, primjerice, i u usporedbi s podacima Državnog zavoda za statistiku. Tamo stoji da je prosječna neto plaća po satu zaposlenika u pravnim osobama u rujnu iznosila 30,30 kuna pa se pita koliko sati rada je potrebno za slanje opomene.

HNB svjestan problema 
Dejana Rebernik iz Ureda za odnose s javnošću HNB-a kaže da su upoznati s problematikom opomena preko pritužbi građana koji se obraćaju i njima te da je HNB poduzeo odgovarajuće aktivnosti koje bi trebale dovesti do unapređenja transparentnosti poslovanja kreditnih institucija. “Naime, u tržišnim gospodarstvima, kakvo je i hrvatsko, središnja banka nema zakonskih ovlasti zadirati u cjenovnu politiku kreditne institucije za pojedine vrste usluga, odnosno proizvoda. No ono na čemu HNB može inzistirati, a što i čini, jest obveza banke da pravovremeno klijenta informira o svim očekivanim i novonastalim okolnostima te da postupa sukladno zakonskim i drugim propisima”, objašnjavaju u HNB-u. Mišljenja su da se utvrđivanje pojedinog iznosa po vrstama naknada koje kreditna institucija definira u svom poslovanju ogleda u svim utrošenim resursima koje banke angažiraju prilikom pružanja usluge. Razlike koje se pojavljuju glede tarifa kod kreditnih institucija za istu vrstu usluge uglavnom su posljedica veće ili manje racionalnosti procesa u samim institucijama. “To konkretno znači da institucije koje imaju efikasnije procese s tehničkim rješenjima koja minimiziraju, primjerice, angažman ljudskih resursa mogu ponuditi i nižu cijenu usluge. Također ako prve opomene ne urode rezultatom, moguće je da banke u daljnjem utjerivanju dugovanja uključuju i odvjetnike, što isto tako može utjecati na trošak opomena”, tvrde u HNB-u.


Ustavni sud 
Na istoj liniji razmišljaju i u HUB-u jer visina troška opomene ne uključuje samo trošak poštarine. Ukupan trošak uključuje i troškove osoblja nadležnog za praćenje urednosti plaćanja, telefonske pozive povezane s procesom opominjanja, troškove sistemske podrške i slično, objašnjavaju. Na zahtjev za očitovanje osječkoga Potrošačkog foruma do sada je odgovorila tek jedna banka. “Pričekat ćemo još neko vrijeme da se očituju i ostale banke pa ćemo na temelju tih odgovora napraviti analizu i vidjeti je li najbolja opcija da idemo na Ustavni sud ili Kolektivnu zaštitu potrošača, ili ćemo se odlučiti za oboje. Kako god, ‘stvari’ ćemo istjerati na čistac”, zaključila je Mira Brumerček-Lukačević.

Izvor: www.poslovni.hr